Kada razmislimo o tome što čini naš svakodnevni kulturni život, navest ćemo odlaske u kazališta, muzeje, na izložbe, kao i čitanje knjiga, gledanje filmova… Sadržaj je bogat, raznovrstan i dostupan. No, je li zbilja svima tako? Ako zamislimo osobe s oštećenjem vida ili sluha u interakciji s istim sadržajima, postaje nam jasno kako je dostupnost rezervirana za određenu skupinu ljudi. No, to ne mora biti tako ako se potrudimo prilagoditi taj sadržaj. Uzevši u obzir obrazovanje, jasno je da je rampa na ulazu u školu prvi korak prema dostupnosti svega što ta ustanova nudi za osobe s ograničenom mogućnošću kretanja. Ako odemo korak dalje, pričamo o prilagodbi nastavnog sadržaja, metoda rada i samih materijala koji su učenicima s teškoćama u razvoju potrebni da bi ravnopravno sudjelovali u obrazovnom procesu. Isti takav tretman, odnosno prilagodbu, bi trebao imati i kulturni sadržaj da mu osobe sa senzornim oštećenjima mogu pristupiti.
Gledati film na hrvatskom jeziku bez mogućnosti da čujemo što glumci govore čini ga nerazumljivim i time nedostupnim. Gledati film u uvjetima oštećenja vida znači da osobe nisu u mogućnosti interpretirati niz vizualnih informacija što utječe na shvaćanje sadržaja i opet govori o nedostupnosti za ovu populaciju. Može li taj sadržaj biti dostupniji? Apsolutno da, i to vrlo jednostavnim postupkom prilagodbe putem audiodeskripcija za slijepe i slabovidne te prilagođenih titlova za gluhe i nagluhe osobe. Udruga Alternator duže od desetljeća prilagođava filmove koje koristi i prikazuje u svojim projektima te time omogućava jednako uživanje u filmskom stvaralaštvu svoj djeci, mladima i odraslima s oštećenjima vida i sluha.
Titl za gluhe i nagluhe osobe je tekst na ekranu namijenjen gluhim i nagluhim osobama koji sadržajno uključuje informacije potrebne za jednostavnije i cjelovitije te samostalno praćenje video sadržaja, filma ili emisije. Uz dijaloge, u titlu za gluhe opisuju se i zvukovi i glazba.
Audiodeskripcija je postupak zvučnog opisivanja neverbalnih elemenata na slici i scena filma koje slijepe i slabovidne osobe ne mogu same zamisliti iz samog zvučnog zapisa filma: dijalozi, zvukovi, efekti. Na taj način slijepi i slabovidni gledatelji dobivaju usmeni opis važnih vizualnih dijelova filma, primjerice likova, scene, prostora te mogu u potpunosti shvatiti sadržaj filma.
Filmovi u programima Dječje stvaralaštvo, Stvaralaštvo mladih, Razgovor počinje filmom te Dobre vibracije bit će tako dostupni svima. Audiodeskripcijom i prilagođenim titlovima osiguravamo da baš svaki učenik može pratiti festivalske filmove!
Više o procesima i načinima prilagodbe možete pročitati u Priručniku za prilagodbu audiovizualnog sadržaja.
