Moramo li uvijek znati što reći kada je nekome teško? Kako prepoznati da netko treba našu podršku? I mogu li male geste pažnje značiti više od velikih riječi? Upravo su to bila neka od pitanja o kojima se razgovaralo na panelu „Osjećam, dakle jesam“, održanom 5. studenoga 2026. u Ekonomsko-birotehničkoj školi Slavonski Brod, u sklopu 18. Festivala prava djece.
Panel je okupio petero sugovornika koji su iz različitih perspektiva govorile o empatiji, emocijama i međuljudskim odnosima. Svoje iskustvo i razmišljanja podijelili su Ana Tomić, trenerica nenasilne komunikacije, Ankica Matasović, psihologinja iz Malog princa, Patricija Čuletić, socijalna radnica i volonterka, te Ana Rašić i Ajdin Kuduzović, učenici četvrtog razreda Ekonomsko-birotehničke škole Slavonski Brod i volonteri. Razgovor je moderirao Domagoj Morić, predsjednik Udruge Alternator, organizatora Festivala prava djece.
Ne moramo imati savršen odgovor da bismo nekome pomogli
Jedna od najvažnijih poruka panela bila je jednostavna: ponekad je važnije slušati nego govoriti.
Kada nam netko kaže da mu je teško, često imamo potrebu ponuditi savjet, pronaći rješenje ili reći nešto što će ga odmah utješiti. No, osobi koja prolazi kroz teško razdoblje nije uvijek potreban savršen odgovor. Ponekad je dovoljno da zna da nije sama i da je netko spreman saslušati je bez osuđivanja.
Upravo zato važno je postavljati pitanja poput „Zašto se tako osjećaš?“ ili „Kako ti mogu pomoći?“, umjesto pretpostavljati da znamo što druga osoba proživljava ili što joj je potrebno.
Razgovaralo se i o tome koliko na naše ponašanje utječu vršnjaci i društvo, zašto ponekad prešutimo nepravdu te kako možemo pokazati razumijevanje za tuđe emocije, čak i kada se ne slažemo s nečijim postupcima.
Volontiranjem razvijamo empatiju i učimo razumjeti druge
Koliko volontiranje može utjecati na razvoj empatije, najbolje su pokazali upravo učenici Ekonomsko-birotehničke škole Slavonski Brod. Tijekom panela podijelili su svoja iskustva sudjelovanja u volonterskoj akciji „72 sata bez kompromisa“, kroz koju su imali priliku upoznati sugrađane koji se suočavaju s različitim životnim teškoćama, uključujući one slabijeg imovinskog stanja.
Istaknuli su kako im je volontiranje pomoglo da bolje razumiju tuđe životne okolnosti, prepoznaju potrebe drugih i razviju osjećaj odgovornosti prema zajednici. Upravo su takva iskustva pokazala da se empatija ne razvija samo razgovorom o emocijama, nego i konkretnim djelovanjem.
Iskustva učenika tako su još jednom podsjetila da volontiranjem ne pomažemo samo drugima, nego istovremeno učimo bolje razumjeti svijet oko sebe, preispitivati vlastite pretpostavke i razvijati osjetljivost za potrebe ljudi s kojima dijelimo zajednicu.
Empatija se ponekad krije i u tanjuru sarme
Da empatija ne mora biti velika gesta, pokazala je i jedna od zanimljivih osobnih priča podijeljenih tijekom panela. Jedna od panelistica prisjetila se kako joj je tijekom studiranja čistačica na fakultetu ostavljala sarmu u hladnjaku, želeći joj na taj način uljepšati dan i pokazati da netko misli na nju.
Ta naizgled mala gesta ostala joj je u sjećanju kao primjer iskrene brige za drugu osobu. Jer empatija se ne pokazuje samo riječima, nego i svakodnevnim postupcima kojima drugima dajemo do znanja da ih vidimo, razumijemo i da nam je stalo.
Empatiju imamo, ali je trebamo njegovati
Tijekom razgovora istaknuto je kako svi imamo sposobnost empatije, no ona nije nešto što trebamo uzimati zdravo za gotovo. Empatiju je važno razvijati i njegovati tijekom cijelog života, kroz odnose s drugima, nova iskustva i spremnost da pokušamo razumjeti perspektive različite od vlastite.
Posebna pozornost posvećena je ulozi škole, prijateljstava i volontiranja u razvoju empatije, ali i važnosti razumijevanja da nemamo svi iste životne okolnosti, mogućnosti i izvore podrške.
Panel je zaključen porukom da za pokazivanje empatije ne trebamo čekati posebnu priliku. Ona počinje svakodnevnim pitanjima, pažljivim slušanjem i malim gestama koje nekome mogu značiti mnogo. Jer ponekad je najvažnije što možemo reći drugoj osobi upravo: „Tu sam za tebe.“
Zahvaljujemo Ekonomsko-birotehničkoj školi Slavonski Brod na domaćinstvu, kao i svim našim panelistima i panelisticama te učenicima i učenicama koji su aktivno sudjelovali u panelu.
